Povijest

Veslački klub „Croatia“ Zagreb, klub je duge tradicije i bogate povijesti. Osnovan je 1935. godine pod imenom Veslački klub „Sava“, dok današnje ime ponosno nosi od 1971. godine. Čitavo vrijeme svoga postojanja Klub djeluje u Veslačkom domu „Croatia“ u Trnjanskoj cesti 117.

Valja istaknuti da je VK „Croatia“ Zagreb jedan od klubova osnivača, a ujedno i član, svih veslačkih saveza, tako je VK „Croatia“ Zagreb član Veslačkog saveza Zagreba (VSZ-a) od 1952. godine, a član Hrvatskog veslačkog saveza (HVS-a) od 1991. godine.

U svojoj povijesti klub je imao sjajnih veslačkih dosega. Neki od njih ostali su zapisani u povijesti zagrebačkog i hrvatskog veslanja, kao što su nastup našeg veslača, Zlatka Buzine, na Olimpijskim igrama 1992. godine u dvojcu bez kormilara. Taj nastup važan je i zbog činjenice da je to bio prvi nastup samostalne hrvatske veslačke reprezentacije na Olimpijskim igrama. Tu je zatim bila prva pobjeda jedne hrvatske posade, na čuvenoj regati u Luzernu 1993. godine, koju je u sastavu kombiniranog četverca bez kormilara ostvario naš veslač Igor Velimirović. Iste te godine, naši veslači, Zlatko Buzina i Igor Velimirović, su na Mediteranskim igrama u Becauire-u osvojili brončane medalje u dvojcu i četvercu bez kormilara. Slijedi i najsjajniji uspjeh novije hrvatske veslačke povijesti uopće, a to je brončana medalja hrvatskog osmerca na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. godine, u sastavu kojeg su bili naši veslači Krešimir Čuljak, Igor Francetić i kormilar Silvijo Petriško, sva trojica izdanci zagrebačke škole veslanja. Izbornik hrvatske izborne vrste na Olimpijskim igrama u Sydneyu, a ujedno i „krivac“ za jedan od najznačajnijih uspjeha hrvatskog veslačkog športa, bio Srećko Šuk, također član našega kluba, koji je prošao sve uzrasne kategorije u klubu da bi na koncu bio i glavni trener u klubu. Kroz različite periode Srećko Šuk obnaša i dužnost tajnika Veslačkog saveza Zagreba, kao i izbornika hrvatske veslačke reprezentacije. Godine 2001. naš veslač Krešimir Čuljak i kormilar Silvijo Petriško u sastavu seniorskog osmerca osvojili su srebrnu medalju na seniorskom Prvenstvu svijeta u Luzernu.

U novijoj povijesti najviše se ističe brončana medalja na Olimpijskim igrama u Pekingu 2020 (2021) godine koju je u diciplini samca osvojio naš veslač Damir Martin. Istina, Damir nije svoje prve veslačke korake napravio u našem klubu već je u redove VK Croatia prešao 2017. godine kao već iznimno uspješan veslač i tada već dvostruki osvajač olimpijske srebrne medalje (London 2012 u disciplini M4x odnosno Rio de Janeiro 2016 u disciplini M1X). Ipak, klub je stavljanjem na raspolaganje Damiru i njegovom treneru Srećku Šuku svih raspoloživih resursa, u vrijeme kad je to bilo najpotrebnije, uspio podržati ovaj svakako jedan od najvećih uspjeha hrvatskog veslanja uopće.

Isto tako možemo se pohvaliti i sjajnim rezultatima u mlađim kategorijama, te su tako naši veslači Hrvoje Kern i Igor Francetić na Svjetskom juniorskom prvenstvu 1994. u Munchenu u disciplini dvojac bez kormilara osvojili brončanu medalju, a godinu poslije, 1995., u sastavu četverca bez kormilara srebrnu.

Osim veslačkih rezultata, klub se može pohvaliti i s organizacijom “CROATIA OPEN”, najjače međunarodne veslačke regate u Hrvatskoj, na kojoj, između ostalih, nastupaju i brojni osvajači olimpijskih odličja kao i osvajači medalja sa svjetskih prvenstava. Regata se održi svake godine početkom travnja na zagrebačkom Jarunu, te je na zadnjoj regati nastupilo oko 1200 veslača, svih starosnih uzrasta, iz nekoliko zemalja (Austrija, Bugarska, Estonija, Italija, Izrael, Slovenija, Srbija, Turska).

Nadalje, Veslački klub “Croatia” Zagreb je, na inicijativu gospodina Rudolfa Starića, 10.07.1992. otisnuo prvi broj “VESLANJA”, u veslačkim vodama rado čitanog časopisa svih hrvatskih veslačkih klubova, a koji je kontinurano u tiskanom izdanju izlazio sve do kolovoza 2012..

U klubu trenutno djeluju tri najvažnije grupacije veslača: škola veslanja, natjecateljski pogon i rekreacija. Po natjecateljskim rezultatima klub je danas na razini rezultata sličnom kao proteklih godina. Teško ekonomsko stanje u društvu, promjene u poimanju moralnih i sportskih vrijednosti koje se mjere isključivo kroz novac učinili su da veslanje kao sport sve više gubi na masovnosti i interesu mladih za taj sport. Novi modeli studiranja onemogućavaju kvalitetnije bavljenje natjecateljskim veslanjem u starijim kategorijama, te je na razini klupskog veslanja sve teže održavati kvalitetne pogone bez profesionalnih modela financiranja, što našem klubu nije dostupno. Stoga će u natjecateljskom pogonu najveći fokus i dalje ostati na mlađim kategorijama.
Budući je Veslački klub „Croatia“ cijelu svoju povijest vezao uz rijeku Savu i Trnje, preseljenjem regatnog pogona na ŠRC „Jarun“ nikada nije zamrla miso i težnja o veslanju na Savi, a svjedok čega je ponton koji je dugi niz godina bio uz sam Most Slobode, a koji je, nažalost, prije 10-tak godina odnjela upravo ta ista Sava. No, kako je kroz Klub prošao veliki broj članova, od kojih je veliki dio uspješnih ljudi u svim sferama društva, od liječnika, inženjera, sveučilišnih profesora, itd. Klub je zahvaljujući „vlastitim snagama“ uspio sačiniti „Projekt povratka veslanja na Savu“, a koji bi se sastojio od izgradnje montažnog veslačkog spremišta za čamce (hangara) i postavljanja pontona za pristajanje čamaca i to na njegovo staro mjesto, uz sam Most Slobode.